U sklopu manifestacije „Noć knjige“ predstavili smo prvi roman otisnut na glagoljici. Riječ je o knjizi naziva „Misal kneza Anža Frankopana“ autora Tomislava Beronića, Priora Družbe čuvara baštine, književnika i istraživača ostavštine dinastije Frankopana.

Beronić otkriva kako se na pisanje knjige na glagoljici odlučio zbog izazova jer nitko to nije učinio 118 godina. „Zadnje izdanje koje je otisnuto na glagoljici je Parčićev misal iz 1905.godine i to je reprint 30 godina starije knjige, a to je bila liturgijska knjiga. Zadnja neliturgijska knjiga napisana glagoljicom je preko 250 godina stara, a sada još jedan kuriozitet, ovo je jedini roman ikada napisan glagoljicom“, otkrio je za portal53 Beronić.

„Misal kneza Anža Frankopana“ je Beronićeva treća knjiga posvećena problematici dinastije Frankopana. „Inače sama radnja romana govori o prvoj hrvatskoj knjizi, Misalu po zakonu Rimskog dvora koju je 1483.godine u Kosinju otisnuo knez Anž Frankopan, Ivan VIII.i Frankopan Brinski. Dugo vremena je bila pretpostavka da je mjesto prvog tiska Venecija, međutim u svojoj doktorskoj disertaciji Ivan Mance je iznio dovoljno dokaza da možemo opravdano tvrditi da je knjiga tiskana u Kosinju. Obzirom sam bio urednik njegove knjige, mene je inspirirala ta cijela priča oko toga, pa sam odlučio napisati roman baš o tome kako je knjiga otisnuta. Svi su povijesni likovi unutra“, dodaje Beronić.

Knjiga je objavljena prošle godine i otisnuta je u 199 primjeraka. „Neće biti više tiska. Razlog tome je što je pretpostavljena naklada Prvotiska, odnosno Misala po zakonu rimskog dvora bila 200 primjeraka. To je bila uobičajena naklada onog doba. Stoga u znak poštovanja prema Prvotisku, odlučio sam da knjiga bude tiskana u 199 primjeraka. Dok sam pisao knjigu, ja sam stvarno pisao glagoljicu. Onda sam razvijao ujedno i font, obzirom sam računalni programer po zanimanju, razvijao sam font, ligature, tako da mi je trebalo otprilike oko pet mjeseci dok sam prelomio knjigu, a inače odradim to za par dana za knjige te veličine. Kada je knjiga otišla u tisak, onda je cijela tiskara stala i svi su došli gledati tiskanje“, otkrio nam je Beronić.

Uz roman ide još jedna knjižica o pravilima pisanja glagoljice suvremenim hrvatskim književnim jezikom. „Nije problem naučiti znakove, već je problem u starim glagoljskim tekstovima čitati taj tekst, ljudi se bore s riječima jer onaj je starohrvatski jezik, još crkvenoslavenski s riječima koje se više ne upotrebljavaju, pa se ljudi bore s riječima, ne sa slovima. Baš sam odlučio napraviti roman baš na suvremenom hrvatskom književnom jeziku. Znači to su ta pravila kao posebna knjižica, imate čak i učilicu glagoljice. Ta učilica je napravljena prema ideji profesorice Mirjane Grubišić iz Oštarija“, dodaje Beronić.

Cilj objave romana na glagoljici bio je da se glagoljica popularizira. „Kao zadrti glagoljaš naravno da želim da što više ljudi upozna glagoljicu. Kao programer sam napravio video igru Glagomatika. Znači, glagoljica ima jedinstveni brojevni sustav, svako slovo ima brojčanu vrijednost. I onda sam napravio video igru u kojoj se na nižim razinama prepoznaju glagoljski brojevi, a na višim se s njima kalkulira. Već tri godine se održavaju natjecanja na državnoj razini u tome“, istaknuo je Beronić.

Na samom kraju nam otkriva kako će svoju sljedeću knjigu na glagoljici objaviti sljedeće godine. Također, radi se o jednom povijesnom romanu s više fikcije. Tematski, knjiga će također biti vezana za hrvatsku povijest, a istodobno će biti objavljena knjiga kako na glagoljici tako i na latinici.