U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, organizirali smo na Trgu kulture (zgradi Gradskog rukometnog stadiona Petrinja) promociju zbirke pjesama Senke Slivar naziva „Kantice u pijesku“. Zbirka je objavljena 2019.godine, sačinjena je od 53 pjesme i podijeljena je u pet cjelina i četvrta je to zbirka koja je od 2014.godine izašla iz autoričina pera. „Ja dolazim iz Lipika, lječilišnog mjesta. Tamo vam se cijelo vrijeme provlači priča s kraja 19.i početka 20.stoljeća kada je to bilo jedno mondeno lječilište i tu se uvijek nekako vijuga između putića, crvenog fenjera, nekakvih šuškavih haljina, gospode koja su dolazila na ladanja i ustvari to vam je vrlo jedna inspirativna atmosfera, koketira puno s prirodom, vodom. Kada se prepustite tom ambijentu tu čovjek jednostavno ne može u slobodno vrijeme biti zarobljen, nego naprosto oslobođen. I onda sam ja tu slobodu za sebe i bez ikakvog opterećenja, zapisala, dala na uvid onima koji znaju i poznaju i dobila dva tri zelena svjetla“, rekla je za portal53 Slivar. Tijekom promocije je između ostaloga istaknula žaljenje što se u školama ne uzimaju lokalni autori za proučavanje, posebice zavičajni pjesnici koji u svojim pjesmama imaju različitu tematiku. Na pitanje, gdje pronalazi inspiraciju, Slivar odgovara : „To je voćna salata sa puno šlaga. Svega ima. Kada zaroni čovjek u sebe, meni je najbolje kada sam ja samoći ili sam silno umorna ili sam u fazi da sam opuštena. To je to. Kada dozvolimo da zaronimo mi to sve nosimo. Sve što smo pročitali, čuli, vidjeli, to se pohranilo i onda je to sada kombinacija proživljenog, zamišljenog i zaželjenog i neostvarenog, ali stvarnog onda na papiru, a ja mislim i vjerujem da kada dobro prizivaš dobro ti se i vrati“.
Siniša Matasović, moderator promocije, a ujedno i urednik zbirke pjesama „Kantice u pijesku“ kazao je uvodno par riječi o samoj autorici i njezinom radu. „Kroz njezine stihove slijevaju se duboke intimističke partiture, suptilne erotske oseke i plime, humoreskne i anegdotalne minijature počesto ganirane filozofičnošću i profinjenim intelektom. Fascinantan je način zaigranosti kojim obiluju stihovi. Pišući o erotici s pozicije odrasle žene, na mahove nam se učini kao da se vrckava djevojčica poigrava haljinom na vjetru dok se ljulja na ljuljački u poljskoj okućnici svojih pritajenih maštanja i snova. Njezina erotika govori sve i istovremeno sve skriva. Otvara nam vrata provokativnih fantazija i istovremeno postavlja bravu pred one zadnje, najslađe okuke. Iz svake pore ove knjige izviru i pršte toplina i optimizam, rađaju se mogućnosti i naslućuju se tajnoviti koridori života u koje se mnogi ljudi nikada ne odvaže zaviriti“, rekao je između ostaloga Matasović.
|