U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u Pastoralnom centru Župe svetog Lovre organizirali smo predstavljanje zbirke pjesama Brune Vučkovića, njegov prvijenac pod nazivom „Dlanovi“. Njegovu izjavu za Portal53 prenosimo u cijelosti:

„Zapravo se Petrinja upisala upravo u to pisanje jer mentor mog pisanja kada sam imao 14 godina u srednjoj školi je upravo iz Petrinje, naš pjesnik Miroslav Kirin, trenutno dobro viđen na Interliberu, njegovih naslova je mnogo i on je bio taj koji me u biti ubacio u orbitu poezije. Tu sam ja krenuo pisati sa 14 godine pjesme, ali i prije toga sam pokazivao neki interes prema pisanju i čitanju kroz osnovnu školu. Naime, ipak ta srednja škola najviše je djelovala po pitanju tog pisanja i tu sam se borio, pjesme su bile prije crnje, ali kako sam i ja bio zreliji i duhovno ozdravio onda je to već postalo zdravije i poezija koja je dovela do ove zbirke. Prvi dio zbirke je u stihu, drugi je proza. Pjesme su o društvu, gdje se mladi sve nalaze, kako se snalaze u ovom vremenu, pjesme o vremenu, promatranju, ali postoje i neke koje su bezvremenske kao recimo „Prošlost, sadašnjost i budućnost disanje“, s time otvaramo zbirku. „Di si“, pjesma koja govori o domoljublju na ispravan način, vjerujem ispravan način iz moje perspektive. Mnoge pjesme su baš iz promatračkog dijela, iskustvenog dijela, te koje govore o dlanovima, kako će svaki pojedinac u društvu koristiti dlanove, kako ću ja koristiti dlanove. Kroz cijelu zbirku se protežu dlanovi, ali u pozitivnom kontekstu, ljubavi naravno. Meni je iznimno drago da su reakcije pozitivne. Volim kritiku jer poezija ne može bez kritike, kao i kritika bez poezije i sukladno tome sam ja nekako rastao kao pjesnik kada sam gledao i čitao druge kritike. Zato mi je drago da je jedan Enes Kišević napisao nešto takvo o zbirci. Ljudi koji su čitali, zapravo biti čitan pjesniku je najveća privilegija i čast. Mnogi su čitali, čitali su moji prijatelji, moja obitelj, drago mi je da su tako reagirali, ali ta zdrava kritika ljudi koji znaju nešto reći o poeziji, koji dišu poeziju, ako su imali takvo mišljenje meni je to najveća čast."

Iako je Bruno Vučković rođeni Zagrepčanin, nekoliko godina je živio i studirao u Petrinji na Učiteljskom fakultetu, ali s Petrinjom ima i druge poveznice. „Poveznica je krenula s profesorom Kirinom kada sam imao 14 godina, upisujem faks u Petrinji, valjda je to bila Božja volja da dođem u Petrinju. Tu sam nekako izrastao kao čovjek i sukladno tome, došlo je do toga da počnem disati tu Petrinju, proživim dio toga što je ona proživjela naravno, živio sam tu kao student tri godine, iako sam studirao pet, bilo je tu svakakvih kombinacija sukladno svemu onome što nas je obilježavalo, ali sam se vratio u Petrinju, nakon potresa sam tu živio jedno vrijeme, tako da je ona upisana u mene. Nisam htio patetično na silu napisati neku pjesmu o njoj, ali vjerujem da će se skuhati s vremenom baš takva jedna“, rekao nam je Vučković.

Promociju „Dlanova“ moderirala je profesorica Božica Vuić koja je i pročitala nekoliko pjesama iz zbirke, a više o samim ilustracijama u „Dlanovima“ rekla je sama autorica naslovnice i svih ilustracija u zbirci Bruna Bezjak.