|
Kao u pješčanom satu, vrijeme je teklo zrno po zrno.
Kako su tekla zrnca, curile su i knjige,
curile su na police, jer što su police bez knjiga?
Sve je, nekako, bilo na našoj strani.
Nit nas je kiša močila,
Nit snijeg po ramenima mazio.
Zgrada je, još uvijek, sporo popuštala,
kao da nam je šaputala: “Hajde, spasite tu ostavštinu, vrijedi pričekati vas.”
I evo nas skupa, sa knjigama, sa Vama,
Umorni, ali sretni,
skučeni u prostoru, ali otvoreni za svakoga od Vas.
Prve posudbe, prve članarine, slikovnice,
navirali ste poput mravaca,
a mi, ponosni, uzdignute glave,
svjesni zajedničkog uspjeha idemo dalje,
sekundu po sekundu, zrno po zrno,
do nove knjižnice, a bit će je, mora…
Još jednom bismo se zahvalili Crvenom križu, Ministarstvu obrane, Gradu Petrinji te Ministarstvu kulture skupa s gospodinom Poljičkom, koji je s nama bio od samog početka i vidio u kakvim uvjetima i s kakvom voljom smo radili.
Svi su oni rekli da se nadaju da ćemo ŠTO KRAĆE biti u ovakvom izdanju knjižnice, da se MORA nešto poduzeti jer djeca to trebaju, građani to trebaju, Grad to treba… tu smo, čekamo, skupa s Vama!
Do čitanja!
|
