Smrtnici

Premalo smo koračali,

Čovječni,

Od početka tmine,

Zatamnjenja.

Obješenici možda jesmo,

U konopce zaljubljeni,

Ne i ljudi,

Kosturi s probavljenim mesom.

Karte kažu da smo obratni,

Okrenuti naopako,

Poput stoke za klanje,

Bez posuda koje krv treba napuniti.

Dolazimo niotkuda,

Kajemo se čim tlo dotaknemo.

Smrdi nam na zlo,

Kaljužu od koje se blato ne može oprati.

Smrtnici smo, povodci života,

Prokleta bića koja plaze.

Pomoćnici mraka,

Oni koji uspavane dave,

Čupaju im glave.

Djeca smo,

Umjetnost demona,

Kaos koji grije.

Propalice svijeta,

Sablasti,

Oni što ubiju

I srce im se smije.

Mrtvaci smo,

Uživamo.