Izvanredne priče izvanrednog čovjeka oduševile su Petrinjce i njihove goste koji su u četvrtak 30. listopada 2014. došli na druženje sa Stipom Božićem jednim od najvećih svjetskih alpinista. Predavanje Stipe Božića organizirala je Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja u sklopu programa Mjesec hrvatske knjige 2014., a suorganizator je bilo petrinjsko Planinarsko društvo „Zrin“.
            Predavanjem popraćeno video prezentacijom publici je dočarao svoje uspjehe o tome kako se popeo na najviše vrhove svih kontinenata, a osvojio je i tri najviša vrha na svijetu. Na  Mount Everestu je bio 1979. kada se zajedno sa slovenskim penjačima popeo na taj vrh novim smjerom. Na tom vrhu bio je i deset godina kasnije.
Popeo se, dakle, na tri najviša vrha na svijetu: Mount Everest 8848 m 15. svibnja 1979. i 10. svibnja 1989., K2 8611 m 1993. i Kanchenjunga 8586 m 1991. godine.
Stipe Božić se također popeo na sedam najviših vrhova svih sedam kontinenata: Mount Everest (Azija), Aconcagua (J. Amerika) 1996., Mount McKinley (Sj. Amerika) 1996., Kilimanjaro (Afrika) 1996., Mount Vinson (Antarktika) 1997., Mont Blanc (Europa) 1974. I Mount Kosciusko (Australija) 1996. godine. Popeo se i na Elbrus neslužbeni najviši vrh Europe 2000. godine.
            Posljednje napisanu knjigu posvetio je upravo jednom od najtežih, najvećih i najopasnijih izazova alpinista, vrhu K2, drugom najvišem vrhu svijeta.  Knjigu je nazvao „K2 - trijumf i tragedija“ iz razloga, kako je rekao, što je tada doživio najveće i najtužnije trenutke svog alpinizma.
Planina K2 nalazi se na granici Pakistana i Kine, spada pod planinski lanac Karakorum, koji je, pak, dio velikog planinskog masiva Himalaje. Kamionima su krenuli iz Islamabada, preko mjesta Skardu do mjesta Askole. Dalje je ledenjak Baltoro, jedan od najdužih ledenjaka na svijetu. Po njemu ne idu ni kamioni, ni mazge, ni himalajsko govedo. Samo čovjek. Uslijedilo je 20 dana pješačenja; alpiniste je pratilo 350 nosača.
U "K2" Božić u dva navrata ponavlja da za razliku od drugih sportova koji završavaju pobjedonosnim zgoditkom u alpinizmu najveća iskušenja počinju nakon što se osvoji vrh. Silazak je opasniji od uspona. U toj ekspediciji izgubio je prijatelja, drugom su se smrznuli prsti a njega je zahvatilo snježno sljepilo. Prava drama života, u kontekstu ne samo krajnjih ljudskih napora već života na zemlji kao takvog.
"Upoznao sam lakoću i užas umiranja. Ni danas mi nije posve bistro što se sve gore, iznad 8000 metara, u zoni smrti, događalo i kako su me neprilike, kao po Murphyjevu zakonu, stizale jedna za drugom. Neke sam događaje naprosto zaboravio ili ih uopće nisam upamtio dok su mi se drugi, možda nevažniji, neizbrisivo urezali u sjećanje. Ne mogu reći da mi se to događalo samo zbog iscrpljenosti i euforije koju potiče razrijeđeni zrak."
            Osim alpinizma, Stipe Božić se bavio speleologijom, ronjenjem, te je aktivan skijaš.
Spustio se na 1.395 metara duboko u Lukinu jamu na Velebitu. S jednom međunarodnom ekspedicijom na skijama je stigao na Sjeverni pol.
            U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu imao je izložbu „Fotografije od tisuću devetsto pedesete do danas“. Autor je brojnih novinskih članaka, feljtona, kalendara i knjiga „Put na vrh svijeta“, „Sedam vrhova“ , „Svete planine svijeta“ i „K2 - trijumf i tragedija“. Režirao je oko 80 dokumentarnih filmova u sklopu putopisnih serija koji su prikazani na Hrvatskoj televiziji.
Na Filmskom festivalu u Trentu 1999. njegov film „Reticent wall“ osvojio je Srebrni encijan za najbolji sportski dokumentarni film. Na festivali u Italiji, Slovačkoj i Austriji dobio je nagrade za film „Dhaulagiri Express“.